Imao si prilike da vidiš u prethodnim tekstovima nešto o tome da treba rasporediti rizik kada su u pitanju hartije od vrednosti koje treba imati. Kada kažemo rizik – znači, ne gubiti mnogo, a li i ne propuštati mnogo.

Pre svega, kod balansiranja portfolia, najčešće se govori o raspoređivanju dela sredstava na akcije i na obveznice. I to, govorili smo o raspoređivanju prema godinama života. Kako? Na primer, recimo da imaš 30 godina. Procenat novca koji treba da uložiš u akcije je 100-30=70. U obveznice uloži ostatak, dakle 30%. Ovo je pristup koji donosi mnoge benefite i koji je korišćen u svetu i pokazao je odlične rezultate. Ali da ne bude da ja samo lupam bez bilo kakve osnove, objasniću ti šta stoji iza ovoga, pa ti sam zaključi da li ti ovako nešto ima smisla.

Šta su obveznice

Obveznice (eng: Bonds) predstavljaju finansijski instrument kojim izdavalac potvrđuje obavezu finansijskog tipa da imaocu obveznice vrati dug. Taj imalac se zove poverilac. Izdavalac, ili dužnik je obavezan da dug vrati u dogovoreno vreme, sa dogovorenim uslovima, uključujući najčešće i kamatu.

Postoje različiti tipovi obveznica u zavisnosti od osiguranja koje imaju, ročnosti i slično, ali to za našu priču nije neophodno znanje, pa ću ti uštedeti vreme i neću pričati o tome. Video sam da imaš sasvim dobar članak na Wikipediji gde možeš videti detaljnije šta su obveznice, a ne želim da dupliram tekst.

Ako si završio sa čitanjem Wikipedije i vratio se nazad na ovaj tekst, a nisi odlutao u dubine finansijske teorije na Wikipediji, možeš da nastaviš sa čitanjem ovoga, da se malo bacimo na praksu.

Zašto investirati u obveznice

Obveznice su po svojoj prirodi stabilnije od akcija i nešto su isplativije od štednje u banci. Za obveznicu, garantuje izdavalac svojom imovinom. Za štednju, garantuje i država do određenog iznosa. Jasno je da su samim tim obveznice nešto rizičnije u odnosu na štednju, ali se više i isplate.

Ipak, obveznice pružaju dosta stabilan prihod tokom vremena, isplaćuju kamate i lično mislim da su mnogo manje rizične od akcija. Ipak, kao što svi znamo, veći rizik donosi i veće prinose. Zbog toga, obveznice često nisu toliko atraktivne, naročito ne u vreme kada je ekonomija u ekspanziji, jer tada akcije pružaju mnogo veće prinose.

Ipak, kao stabilnija hartija od vrednosti, obveznice predstavljaju mesto gde veliki broj investitora sklanja svoj novac od ekonomskih padova. Primetite na slici primer jednog indeksnog fonda koji sadrži obveznice:

Jasno se vidi porast cene obveznica nakon finansijske krize 2008. godine, da bi zatim opadala. Takođe, vidi se i rast cena nakon 2019. Da podsetim – 2020 – desio se veliki pad cena akcija, kažu, zbog korone. Ipak, situacija na tržištima je bila jednostavno takva, da, da nije bilo korone, cene bi pale zbog nečeg drugog. Takođe, da se primetiti da se cena kretala između 9,5 i 12 u periodu od skoro 20 godina. Dakle, stabilno! Za to vreme, prinos ovih obveznica je iznosi danas oko 2,4% na godišnjem nivou, što, i kad se umanji za poreze, bude dosta više nego kamata na deviznu štednju.

Mislim da imaš dovoljno znanja da kreiraš sliku o obveznicama i o njihovom mestu u investiranju. Da vidimo sada šta su akcije.

Šta su akcije

Prema definiciji, akcije predstavljaju udeo u imovini akcionarskog društva i dokument na osnovu kojeg vlasnik stiče pravo na učešće u raspodeli dobiti akcionarskog društva.

Narodski rečeno, to je papir na kom piše da si vlasnik dela akcionarskog društva. Ako su izdate dve akcije, ti imaš jednu, tvoja je polovina tog akcionarskog društva.

Kao i kod obveznica, imaš različite tipove akcija i one ti pružaju različita prava, kao što je pravo glasa na skupštini akcionara i tako dalje,… Ipak, ne želim da ulazim toliko u to, pre svega što, čak i da kupiš akcije koje ti daju pravo da glasaš na skupštini akcionara, malo je verovatno da ćeš imati dovoljan broj akcija da bi se tvoj glas zapravo važio. (ako ipak imaš dovoljan broj akcija da tvoj glas zapravo nešto znači na skupštini, možeš da dobiješ i privatne konsultacije).

Nedavno sam imao konverzaciju sa prijateljem koji me je pitao „Pa ako ti je ta akcija od 30 dolara skupa, šta ti je onda jeftino?“. Zbog toga moram ovde da razjasnim nešto. Skupoću akcije ne određuje samo iznos koji treba da platiš za akciju. Skupoću određuje to šta ti dobiješ za novac koji si dao.

Da slikovato dočaram: Ako daš 10.000 evra za Yugo 45 1999. godište – skupo si ga platio. Ako daš 10.000 evra za Mercedes S klase 2020. godište – jeftino si ga platio.

Ista je stvar i sa akcijama. Stvar je u tome da je akcija nešto apstraktniji pojam od automobila, ali se svodi na isto. Na primer, Microsoft (Majkrosoft 🙂 ) je kompanija čija jedna akcija košta 203 dolara u momentu pisanja. Ukupna vrednost kompanije je 1,5 biliona dolara. Broj akcija koje ima Microsoft je oko 7,5 milijardi. Kupovinom akcije Microsofta, dobijaš 1 od 7,5 milijardi delova kompanije.

Sa druge strane, akcija kompanije Tesla košta danas oko 1500 dolara, a ukupna vrednost kompanije je 289 milijardi, i dostupno je oko 186 miliona akcija.

I tu u igru dolazi ono šta kompanija zarađuje po svakoj akciji koju si kupio. Zarada po akciji. U 2019. godini, za svaku akciju koju kompanije Tesla, kompanija je izgubila 4,92 dolara. U međuvremenu su počeli da zarađuju, za prva dva kvartala 2020. godine, zaradili su skoro 3,5 dolara. Ako isto toliko zarade i u sledeća dva kvartala, a cena ostane ista (1.500 dolara po akciji), dolazimo do toga da svaki zarađeni dolar plaćamo preko 200 dolara.

Sa druge strane, tu je Microsoft. 2019. godine je zarada po akciji iznosila oko 5 dolara. Ako uporedimo sa cenom, dolazimo do toga da za svaki dolar koji naša kompanija (Microsoft) zaradi, mi plaćamo oko 40 dolara. Nije jeftino, ali znatno jeftinije nego Tesla.

Zašto je onda Tesla toliko skuplja od Microsofta – zato što ljudi imaju velika očekivanja od ove kompanije i očekuju da će zarada kompanije u budućnosti opravdati cenu. Možda hoće, možda neće, vreme će pokazati.

Nadam se da sam objasnio šta znači „skupa“ i „jeftina“ akcija. Pa hajde onda da nastavimo.

Zašto investirati u akcije

Akcije predstavljaju jedan od, ako ne i najrizičniji finansijski instrument. Naročito ako ne znaš ništa o kompaniji čije akcije kupuješ. Ali za to si sam kriv. Ipak, istraživanjem i analizom smanjuješ rizik na minimum. Ali to nije tema ove priče.

U proseku, kao najrizičniji finansijski instrument, akcije imaju velike oscijalcije u određenom vremenskom periodu. Postoje one akcije koje osciliraju više i one koje osciliraju manje. Uglavnom brzorastuće kompanije koje cenu svojih akcija opravdavaju potencijalnom, a ne ostvarenom zaradom, imaju veće oscilacije. Dok stabilnije, kompanije koje proizvode/prodaju nešto što je široko traženo, kao na primer, proizvodi za higijenu, imaju dosta stabilniji biznis i cenu akcija.

Akcije u proseku opravdavaju rizik koji sa sobom nose kroz veliki prinos. U proseku, govorimo o nešto više od 8% godišnje, ali se često događaju godine kada celo tržište akcija poraste u proseku 30% i više. Izbegavanjem investiranja u akcije, izbegavaju se i prinose koje akcije mogu doneti. Zato, neko ko je uzeo relativno stabilne obveznice i primio 2,5% kamate te godine, propustio je 8% koje je mogao da ostvari kroz akcije. I zato, mnogi investiraju u akcije. Ipak, češći su veliki padovi i usponi cena akcija, pa su akcije samo za one koji „imaju stomak“ za tako nešto.

Investirati pametno, pronaći balans

Jasno ti je već sad da bi bilo super da sve uložiš u akcije, naročito one godine kada sve raste 30% i tako se obezbediš za starost. Ipak, i mnogo veći stručnjaci bi hteli da znaju kada će takva godina biti i da to urade, ali nekako im ne uspeva. Zato, dobar je pristup izbalansirati, kao što sam već rekao. Savetujem ulaganje po godinama života, po formuli koju možeš da vidiš negde gore.

Ipak, kako obveznicama cena raste sporije nego akcijama i kako im cena pada sporije nego akcijama, često će se desiti da si imao 70:30 odnos, ali da se onda vrednost akcija povećala i sada one predstavljaju 80% tvog portfolia, a obveznice samo 20. Ili, akcije su znatno pale, pa sada imaš situaciju da je 50% tvojih sredstava u obveznicama.

Tada treba uraditi rebalans. Zašto? Zato što disbalans u ovom slučaju znači da je nešto poraslo nešto brže od očekivanog. Kako je tržište prosečno raslo sa 8% godišnje, to znači da u proseku, ako su akcije porasle ovog momenta nekih 20%, težiće na duži rok da se usaglase sa prosekom, pa se u budućnosti može očekivati pad. Isto tako i sa padom, ukoliko su pale 20%, logično je očekivanje da će težiti srednjoj vrednosti.

Na osnovu toga, kada se vrednost akcija poveća u portfoliu u odnosu na željeno stanje, pametno je prodati deo i tim novcem kupiti obveznice kako bi se vratili na željeni procenat. I uraditi suprotno. Kada procenat vrednosti akcija u portfoliu padne, prodati deo obveznica i kupiti akcije da bi se postigao balans.

Tako će se obezbediti i poštovanje najbitnijeg saveta: Kupi jeftino, prodaj skupo. Kupovaćeš akcije kada su već pale, prodavaćeš ih kada su skupe.

Naravno, portfolio nikad neće biti savršeno izbalansiran. Već nekoliko dana nakon tvog balansiranja, portfolio će se pomeriti za par procenata. Ali to ne znači da treba da prodaješ ili kupuješ akcije odmah. Bilo bi to opravdano samo u slučajevima da transakcije ne nose sa sobom i određene troškove. Zato treba postaviti granice, na primer, tolerisati sva odstupanja od željenog portfolia od maksimalnih 10%. Dakle, ako je željeni portfolio 30:70, ne vršiti rebalans dok se stvarni odnos ne promeni bar u 20:80 ili 40:60. Tako ćeš izbeći prevelike troškove transakcija i obezbedićeš da pratiš pravilo kupovine kad je jeftino i prodaje kad je skupo.

Ako ti se svidela objava, pogledaj šta još imamo: