Kako pamet uništava karijeru? O čemu ti to? Pametni ljudi imaju super karijere i lepo žive i nisu glupi, lepo zarađuju. Ako pametni nemaju karijere, ko onda ima?
Ok, pre nego što ovo preraste u svađu, da objasnim… Verovatno ste čuli već negde: „Ako nije pokvareno, nema šta da se popravlja.“
Mnogi ljudi koji se smatraju pametnima (i zapravo jesu pametni), vrlo lako dođu u situaciju da rano postignu veliki uspeh u odnosu na svoje vršnjake i onda se uspavaju, prestanu da preispituju svoje stavove i ideje koje su ih dovele do tog početnog uspeha. Naravno, zašto bih menjao bilo šta ako me je to dovelo ovde, a vidi da mi nije loše uopšte.
Umesto da drže svoj um otvorenim za nove ideje, pametni i rano uspešni ljudi često drže stare navike, rutine i veštine, prestanu da razmišljaju o drugim opcijama i često se oslanjaju na pristup koji im je doneo uspeh ranije. Ipak, sutra nije isto što i juče i nešto što je važilo juče, neće važiti sutra.
Tu dolazimo do zamke kompetentnosti. Pitaš se sada, šta je zamka kompetentnosti? To bih kratko definisao kao lažno uverenje da će te stari stavovi, načini ponašanja, ideje i načini razmišljanja stalno voditi ka uspehu i kvalitetnim rezultatima. Često se oslanjamo na ono što je poznato i već viđeno i ne dovodimo u pitanje da će to isto važiti u budućnosti.
Ovo je termin koji se često spominje u knjigama o menadžmentu, ali videćeš lako da se može primeniti u svim poljima života, ličnog i poslovnog.
Treba da znaš da je jako lako upasti u ovu zamku. Svi imamo tendenciju da radimo stvari na koje smo navikli bez da dovodimo u pitanje naše pretpostavke i veštine i ne d’o bog, naš pristup poslu.
Naša trenutne kompetencije predstavljaju našu zonu komfora. Znamo dosta o nekoj temi i tu se osećamo lagodno. Na primer, zamislite stručnjaka u određenoj oblasti. Najbolji je u svojoj firmi u tome. Najbolji je u svom gradu. Naravno, lagodno će se osećati u razgovoru na tu temu u kojoj je stručan, jer verovatno neće sresti sagovornika koji će na tu temu znati više. Ni pred kim neće ispasti glup, čak i da ispadne, niko ne može da mu prigovori, jer od svih zna više. To je jako dobar osećaj, osećaj sigurnosti.
Ipak, ako si dobar u nečemu, često možeš biti zaslepljen svojim uspesima, da ne vidiš da tvoje znanje, iako je najbolje u toj oblasti, postaje nerelevantno, zato što cela oblast postaje nerelevantna.

Da ti objasnim primerom: Zamisli da si pre 50 godina proizvodio pisaće mašine (to je ona kao tastatura gde udaraš dirke, a slova se ispisuju po papiru). Vremenom si postao toliko dobar, da su te mašine postale najbolje na svetu. Niko nije znao o pisaćim mašinama više od tebe. Tvoje mašine su bile jako efikasne, dugotrajne i održavanje je bilo jednostavno. Ni jedan drugi proizvođač pisaćih mašina ti nije bio ni blizu. Svi su kupovali tvoje mašine.
Ipak, negde u nekoj garaži, neki klinac koji nema veze sa pisaćim mašinama je napravio računar koji koristeći samo 2% svojih mogućnosti može biti bolji od bilo koje pisaće mašine koju bilo ko može da napravi. Odjednom, računari pružaju usluge pisanja teksta i još milijardu drugih mogućnosti, a mašine za pisanje niko više ne smatra ozbiljnim. I pored toga što tvoje znanje o pisaćim mašinama ne može niko da nadmaši, ono jednostavno nije više relevantno.
Vrlo često pretnja za naše kompetencije dolazi iz različitih oblasti i čak i pored toga što niko u našoj oblasti komptencija ne može da nam priđe ni blizu, neko tamo radi na nečemu što će samo delom svojih funkcionalnosti pokriti sve funkcionalnosti na koje su se naše veštine odnosile.
Kada si dugo na tržištu i uspešan si, često misliš da tržište deli tvoje poglede na stvari i na to šta je potrebno da budeš uspešan. Tako, može se desiti da interni osećaj uspešnosti može da nas zaslepi i onda ne vidimo stvari koje su očigledne manje uspešnim „igračima“.
Jednom kad upadneš u ou vu zamku, tvoje veštine postaju smetnja. Zbog njih si trom i neprilagodljiv. Oslanjaš se na istu veštinu opet i opet, umesto da kreneš da učiš novu veštinu, da usvajaš nove radne navike koje će ti pomoći da se razvijaš u budućnosti.
Dve glavne posledice ove zamke su smajena prilagodljivost i propuštene prilike. Obe ove stvari ti trebaju da bi nastavio da se razvijaš.
Ipak, imam dobre vesti.
Možeš izbeći zamku kompetentnosti
Tako što stalno učiš, nove veštine, pravila, tražiš alternative, menjaš pristup poslu, možeš postati bolji i relevantniji.
Da bi postao uspešniji i da bi taj uspeh održao, moraš da investiraš deo vremena, novca i pažnje da bi učio. Ne stare stvari, nego potpuno nove. Nove metode, nove alate, nove modele. Jedino tako ćeš proći test vremena. Inoviraj. Unapređuj. Izmišljaj novo.
Nemoj da budeš zarobljen u svom uspehu tako što ćeš učiti kako da radiš iste stvari bolje.
Analiziraj prošlost da bi predvideo budućnost
Posveti malo vremena na kraju svakog perioda da analiziraš stanje, gde si, kako si tu došao i šta bi mogao sledeće da radiš. Tako možeš da vidiš šta je radilo u prošlosti, šta bi trebalo unaprediti. Takođe, možeš da sagledaš i nove pravce koji bi mogli da utiču na tvoju konkurentnost i ažurnost.
Potraži iste stvari i šablonske aktivnosti koje imaš u prošlosti. To će ti pomoći da ih vrednuješ i tako ćeš moći da se oslobodiš onih koji ti ne pomažu da napreduješ.
U svetu koji se menja strahovitom brzinom, ono u čemu si bio uspešan ranije može često da ti smeta pri razvijanju za ono u čemu bi mogao biti uspešan u budućnosti. Da bi takođe i sutra bio relevantan, razmisli o prethodnim performansama, postani fleksibilniji i menjaj se, takmiči se svima i sa samim sobom. Nastavi da se razvijaš!